(1) Djecom s teškoćama prema Državnom pedagoškom standardu smatraju se:
– djeca s oštećenjem vida
– djeca s oštećenjem sluha
– djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije
– djeca s promjenama u osobnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom
– djeca s poremećajima u ponašanju
– djeca s motoričkim oštećenjima
– djeca sniženih intelektualnih sposobnosti
– djeca s autizmom
– djeca s višestrukim teškoćama
– djeca sa zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima (dijabetes, astma, bolesti srca, alergije, epilepsija i slično).
(2) Lakšim teškoćama djece smatraju se:
– slabovidnost
– nagluhost
– otežana glasovno-govorna komunikacija
– promjene u osobnosti djeteta uvjetovane organskim čimbenicima ili psihozom
– poremećaji u ponašanju i neurotske smetnje (agresivnost, hipermotoričnost, poremećaji hranjenja, enureza, enkompreza, respiratorne afektivne krize), motorička oštećenja (djelomična pokretljivost bez pomoći druge osobe)
– djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (laka mentalna retardacija).
(3) Težim teškoćama djece smatraju se:
– sljepoća
– gluhoća
– potpuni izostanak govorne komunikacije
– motorička oštećenja (mogućnost kretanja uz obveznu pomoć druge osobe ili elektromotornog pomagala)
– djeca značajno sniženih intelektualnih sposobnosti
– autizam
– višestruke teškoće (bilo koja kombinacija navedenih težih teškoća, međusobne kombinacije lakših teškoća ili bilo koja lakša teškoća u kombinaciji s lakom mentalnom retardacijom).